Usvojen je Dnevni red na nastavku desete redovne sjednica Predstavničkog doma Federalnog parlamenta koja je prekinuta je 4. marta prije usvajanja dnevnog reda.
Za Dnevni red glasalo je 52 zastupnika, 14 je bilo protiv, 10 suzdržanih.
U
najavljenom dnevnom redu je jedan od novopredloženih federalnih zakona,
o unutrašnjoj trgovini, koji među brojnim drugim mjerama predviđa
nedjelju i praznike kao neradni dan za radnike u trgovini - tržnim
centrima i drugim prodajnim mjestima. Zasad je zakon u fazi nacrta, što
znači da bi ga Predstavnički dom, ako eventualno podrži nacrt, mogao
uputiti u javnu raspravu prije drugog, konačnog glasanja.
Podsjetimo,
ministarstvo trgovine FBiH pokrenulo je proceduru donošenja potpuno
novog Zakona o zaštiti potrošača u FBiH. Ovaj Nacrt u tački 17. predviđa
da će trgovački objekti biti zatvoreni u dane praznika i nedjeljom.
Priliku da podrže izmjene Zakona i tako djelima pokažu kako su za
poštivanje prava radnica i radnika jednog od najizazovnijih sektora,
koji rade u teškim i često nesigurnim uvjetima i za nisku plaću,
zastupnice i zastupnici imat će u ponedjeljak, 4. marta 2024. godine.
Slobodan dan za trgovce u dane praznika i nedjeljom godinama je jedan je
od prioriteta STBIH. STBIH je onima koji odlučuju o sudbinama radnica i
radnika prenio glas više od 14.000 svojih članova, koji poput kolega iz
javnog sektora imaju pravo na slobodan dan za praznik i nedjelju.
No
otvoreno je pitanje da li je vrijeme da ovaj Zakon dobije status zakona
za budućih 10 godina, da bude usklađen sa svim direktivama i
standardima koje nalaže EU ili će BIH i dalje ostati u raljama
socijalizma, komunizma i poslovanja papirom, a privrednici izloženi
maltretiranju i slobodnoj volji inspektora u nedostatku širine i znanja u
obavljanju svog poziva te ono najgore - otvorena vrata mitu i
korupciji.
S toga je velika odgovornost na zastupnicima u
Predstavničkom domu Parlamenta FBiH da otvore širu raspravu kada je ovaj
Zakon u pitanju i da posredstvom svojih klubova te ličnim angažmanom
stvore uslove poslovanja u oblasti trgovine kako bismo za početak bili
konkutrenti zemljama u okruženju.
Novi Zakon o unutrašnjoj
trgovini trebao bi da bude odraz vremena koje je pred nama te da
zakonski omogući altrenativne stvari, ne ukidajući tradicionalne,
znajući da dio populacije nije sklon promjenama poput digitalizacije
poslovnih procesa. Digitalna cijena u polici uveliko se koristi širom
EU, a naš Zakon je ne poznaje. To je posebna filozofija uštede vremena,
fizičkog rada (posebno u vremeneu nedostatka radne snage) te preciznog
informisanja kupaca i borbe protiv različitih cijena na polici i kasi.
Digitalna
deklaracija čitljiva pametnim telefonom kroz 2D barcode te digital link
koji direktno vodi do informacija o nutritivnim vrijednostima artikla,
obaveznim elementima deklaracije i na kraju do videa o uputstvu za
upotrebu. Sve ovo treba zakonski omogućiti generacijama koje dolaze i
kojima ovakav način komunikacije i upotrebe savremenih uređaja nije
stran, ali treba ga ozakoniti.
Jedinstvena identifikacija
proizvoda kroz QR code ili barcode kao obavezan element za artikl trebao
bi da se nađe u legalnom prometu i omogući praćenje i kontrolu od
nadležnih organa - doslovno iz kancelarije, a onda na osnovu eventualno
utvrđenih nepravilnosti ciljani izlazak na teren. Na taj način štede se i
inspektori i trgovci.
Geolokacijski broj (GLN) bi mogao
omogućiti praćenje-sljedivost kretanja proizvoda od proizvodnje ili
uvoza do kranjeg potrošača. To bi državi omogućilo da u svakom momentu
može imati informacije o stanju robe na tržištu, a ujedno olakšati
izvještavanje trgovcima prema nadležnim organima.
Dalji koraci
koji su potrebni u ovom zakonu su legalizovati i otkloniti sve sumnje u
upotrebu elektronskog dokumenta u trgovini. Prije svega dokumenata od
narudžbe do e-računa koji danas mogu biti potpisani i zaštićeni
elektronskim potpisom.
Zakonska legislativa postoji, ali uvijek
postoji bojazan tumačenja iste od strane kontrolnih organa. Tu se prije
svega mora misliti na digitalizaciju svih procesa od generisanja
nardžbe, elektronske optremnice, potvrde prijema do e-računa ili
fakture, u svijetu poznat sistem EDI - elektronska razmjena podataka.
Ista
bi unaprijedila tržište standardizacijom podataka o proizvodima,
kategorijama u kojima se prodaju do toga da će svima uštediti konstatno
ponavaljnje i svaki put iznova unošenje jednih te istih podataka u
sisteme ERP.
Zato je ovim zakonom potrebno stvoriti uslove za
nesmetano strukturianje podataka o proizvodima kao i izradu
strukturianih dokumenta sa unaprijed obaveznim elementima zaglavlja kao i
sadržaja računa.
Na dalje, struka predlaže da se razdvoje računi
koji se generišu prema krajnjim kupcima i zakonski omogući da kroz
aplikacije trgovaca i pametne telefone kupaca isti budu validni i u
e-izdanju. Na taj način bi se doprinijelo zaštiti potrošača, dok bi se
kroz račune koji se razmjenjuju između firmi stvorili uslovi za
e-fisklazaciju između firmi bez uslova posjedovanja hardveskih uređaja
koji poskupljuju procese.
Važno bi bilo u Zakon ugraditi ulogu
FIA agencije kao instirucije koja prikuplja i obrađuje podatke za
potrebe Ministarstva i države te telekom operatere kao nekog ko ima
resurse da sve ovo bude provedeno laganim koracima u praksi.
Nadati
se da će ovaj put predstvanici vlasti čuti vapaje privrednika i
doprinijeti kvalitenoj zakonskoj legislativi koja omoguvaća, a ne koči
procese, koja daje prilike novim kanalima prodaje, novim tehnologijama,
novima sistemima savrmenog poslovanja, a ne da koči i usporava procese
gomilanjem bespotrebne dokumentacije koja stvara troškove arhiviranja i
skladištenja, a koja je potrebna samo u izuzetnim sistuacijama.
Također ovaj zakon treba da razradi do tančina web prodaju, te se stavi na stranu zaštite registrovanih trgovaca, a visokim kaznama i sankcijama zabrani crno tržište koje danas cvjeta i gdje država gubi milione prihoda od poreza, a leganim trgovinama stavara problem nelojalne konkurencije gdje oni nemaju sredstva da se bore protiv istih.